Znanstvena su istraživanja pokazala kako je mentalna aritmetika učinkovita za razvoj desne hemisfere mozga. U početku ova je ideja bila samo hipoteza, ali nedavni razvoj visokotehnoloških uređaja pomogao je u dostizanju značajnijih znanstvenih podataka. U ovom odjeljku predstavit ćemo zaključke znanstvenika koji proučavaju učinke mentalne aritmetike.
U istraživanjima provedenim na eminentnim sveučilištima u Europi i Africi (University of Manchester, University of Khartoum, University of Ulster) kojima je obuhvaćeno 3185 djece uzrasta od 7 do 11 godina dokazano je kako je IQ djece koja su bila dio programa Abakus mentalne aritmetike bio veći za 7.11 bodova u usporedbi s djecom koja nisu sudjelovala u programu.

Kako bismo pravilno predstavili sve prednosti našeg programa, neophodno je razumjeti funkcioniranje mozga. Osnovni je zadatak našeg mozga prikupljanje i obrađivanje informacija i potom slanje određenih uputa našem tijelu. Mozak se sastoji od dvije polovice –  lijeve i desne hemisfere. Svaka hemisfera kontrolira suprotnu stranu našeg tijela; desna je hemisfera zadužena za našu lijevu stranu i obrađuje ono što vidimo lijevim okom, a lijeva hemisfera kontrolira desnu stranu tijela i obrađuje vid desnog oka. Obje su hemisfere naizgled  identične, ali razlike su prisutne u njihovim funkcijama.

Teoriju o moždanim funkcijama otkrio je neuropsiholog Roger Walcott Sperry (https://en.wikipedia.org/Roger Wolcott Sperry) koji je za svoje otkriće dobio Nobelovu nagradu. Sperry je promatrao moždanu aktivnost pacijenta kod kojeg su kirurški odstranjeni mostovi između desne i lijeve hemisfere. Promatranjem je uočio da ako slike i riječi stižu s lijeve strane, pacijent ne može objasniti i poduzeti konkretnu aktivnost jer nedostaju veze između dva funkcionalno različita dijela mozga. Time je dokazano ne samo da lijeva i desna hemisfera imaju određene funkcije nego i da se one međusobno nadopunjuju.

Dakle, sa sigurnošću možemo tvrditi kako naš govor kontrolira lijeva polovica mozga, dok je za vizualno i prostorno prepoznavanje zadužena desna polovica. Međutim, obje hemisfere rade zajedno, surađujući pri najznačajnijim moždanim operacijama kao što je rasuđivanje.

Lijeva hemisfera mozga naziva se digitalni mozak. Ona kontrolira čitanje, pisanje, računanje i logičko razmišljanje. Prema tome lijeva je hemisfera naš unutarnji matematičar koji proračunava, kalkulira i analizira.

Desna hemisfera mozga naziva se analogni mozak i kontrolira vizualno-prostorne sposobnosti, kreativnost, glazbeni sluh i emocije. Ta hemisfera predstavlja našeg unutrašnjeg umjetnika koji je spreman poigravati se u čudesnoj zemlji mašte punoj boja i slika, oblika, snova, imaginacije i intuicije.

Navodimo jedan primjer koji slikovito prikazuje kako funkcioniraju lijeva i desna hemisfera. Zamislimo čovjeka koji nam daje upute kako da stignemo do nekog mjesta. Ukoliko bi se radilo o osobi s razvijenijom lijevom hemisferom njegove bi upute glasile: „Odavde idite tri bloka ravno i uključite se sjeverno u Velebitsku ulicu. Zatim idite njome tri ili četiri kilometra, a potom skrenite istočno u Matoševu ulicu.“ Osoba s dominantnom desnom hemisferom bi zvučala otprilike ovako: „Skrenite desno (pokazuje rukom desno), idite do one crkve (ponovo pokazuje) i nastavite ravno, a kada prođete trgovački centar na sljedećem semaforu skrenite desno prema benzinskoj stanici.“

Desna je hemisfera neverbalna i intuitivna te ona radije koristi slike umjesto riječi. Iako se razmišljanje desne hemisfere smatra kreativnijim, ne postoji ispravno ili pogrešno razmišljanje, već samo dva različita načina razmišljanja; jedno nije bolje od drugog, kao što dešnjak nije superioran nad ljevakom. Obje hemisfere rade zajedno kako bi se omogućilo normalno funkcioniranje organizma. Međutim, istraživanja su pokazala kako je kod većine ljudi jedna hemisfera dominantna. Najveći broj ljudi najčešće koristi lijevu hemisferu, dok su funkcije desne često nedovoljno razvijene. Odrastao čovjek ne može na pravi način shvatiti dječji svijet, jer je poznato kako je desna hemisfera kod djece mnogo aktivnija. Zato nam taj čarobni „zvjezdani svijet mašte“ često izgleda strano i nepristupačno.

Jasno je kako su problemi koji se javljaju prilikom učenja uzrokovani funkcioniranjem naših hemisfera. Kao što smo vidjeli, svaka od njih zadužena je za određene mentalne funkcije. Stručni naziv kojim se opisuje ova podjela naziva se lateralizacija. Zbog ove podjele nastaje problem u učenju, jer većina „važnih“ školskih predmeta podrazumijeva rad lijeve hemisfere, dok kreativna desna hemisfera nije aktivirana.

Zbog toga ona, budući da je neprestano aktivna, traži nekakav posao za sebe radeći jedino što joj preostaje – počinje maštati. Maštajući dijete gubi neophodnu pažnju te nastupa gubitak koncentracije, čime dolazi do lošijeg pamćenja. Budući da djeca u učenju dominantno koriste svoju lijevu hemisferu, to bi se slikovito moglo opisati kao „hodanje na jednoj nozi“, umjesto da se koriste obje. Slikovito rečeno, naš je mozak poput mišića kojega treba neprestano vježbati, jer će u protivnome postati slabiji. Rješavanje asocijacija, rebusa i križaljki ili igranje šaha predstavlja pravi način zadržavanja dobre „moždane forme“.